Drago Plečko

“Jutrarnji list” prenosi senzacionalne optužbe na račun najpoznatijeg indijskog proroka, 82-godišnjeg Sai Babe iz usta njegova konkurenta, samozvanog učitelja u usponu koji veselo denuncira vremešnog gurua kao “seksualnog napasnika kojem je stalo samo do novca”. Pri tome spominje i dokaze koje, kako kaže, ima dobro skrivene, a izražava i strah za svoj život. Tvrdi da su ga pokušali ubiti četiri puta, a u ured su mu provaljivali tri puta. Sai Baba ima jake veze s političarima, pa mu nitko ništa ne može, kaže ambiciozni jogi.
Kao uvijek, istina ima dva kraja. Kada sam prije dva desetljeća snimao film o Sai Babinim neobičnim moćima iscjeljivanja, materijalizacije predmeta i utjecaja na sljedbenike, bio je neprikosnoveni autoritet za tisuće Amerikanaca, Japanaca i Europljana. Nemoguće je nabrojiti sve knjige koje su o njemu napisane. No, njegova je popularnost nekako čudno varirala prema tome tko je bio guverner države u kojoj je živio i tko je sjedio u premijerskoj stolici.
Nitko nije osporavao da majušni prorok bujne kose doista može na neobjašnjiv način materijalizirati predmete, ali izlječenja nisu bila toliko česta koliko se vjerovalo. Pogotovo su ona prestala nakon što se približio sedamdesetima. Učio je ljude da se ne mrze, izjednačavao vjere i pozivao na ekumenizam. Novac koji je dobivao stvarno je ulagao u učilišta u rodnom Puttaparthiju. Bio je obožavan a još i jest.
Prva pukotina u njegovoj slavi je otvorena knjigom Amerikanca Tala Brookea “Avatar noći”. Nekada prvi učenik iz Virginije, Tal se silno razočarao jer ga je, kako tvrdi u knjizi, Sai Baba pokušao seksualno napastovati. Dvije stranice lascivnog teksta naglo su pokrenule lavinu na Internetu, mjestu gdje možete lansirati što želite. Javljali su se “napastovani”, priče su se proširile i na pedofiliju. Otkucao ga je njegov najmiliji suradnik dr. Bhattiya, čovjek koji je usred pustinje Andhra Pradesha podigao za Babu velebnu specijaliziranu bolnicu koja je liječila sve besplatno. Ni čovjek koji je za sebe tvrdio da je Avatar, živuće božanstvo, nije mogao ostati neokrnjen tim razornim udarcima. Jedino što je nedostajalo su bili – čvrsti dokazi.
Kad nije bilo dokaza, bilo je pucnjave. Na Sai Babu je pokušan atentat, a posljedica je bilo šest ubijenih ljudi. On se izvukao čudom i nakon toga mu je nemoguće prići blizu bez kontrole metalnog detektora.
Duhovni je učitelj postao politička smetnja. Smetao je kršćanskom svijetu jer je njegov utjecaj rastao u zapadnoj hemisferi, a mrze ga i ortodoksne hinduističke grupacije koje smatraju da nitko za života ne može biti Bog. Neke od tih organizacija su militantne i općenito se misli da iza atentata stoji jedna takva iz Kalkute.
Za Indiju su ovakove vrste međusobnih borbi za spiritualno tržište uobičajene. Ništa nije onako kako se čini da jest. Osobno sam se uvjerio da Sai Baba ima sposobnosti koje je teško objasniti, a i snimio sam neke na film. I najpreciznija analiza nije pokazala da je riječ o triku kako su neki nevješto pokušali dokazati. Mogao je čak na usta izbaciti i do 9 lingama, svetih jajolikih predmeta, jednom godišnje. Kod njega su se uvijek slavili praznici svih religija svijeta. Ipak, stalno ponavljanje njegovih fanatičnih sljedbenika, kojih je u Hrvatskoj oko 500, da je Baba ustvari utjelovljenje Boga učinilo ga je nepomirljivim sa Zapadom i vlastitom tradicijom.
Optužbe o njegovoj ljubavi prema novcu su besmislene jer živi u sobici koja ima drveni krevet u kutu, stol i jednu stolicu. Samo je jednom putovao izvan Indije, vjerovali ili ne u – Ugandu. Rijetko napušta svoja dva ashrama, u proljeće onaj bliže gradu Bangaloreu, a zimi i jesen u Puutaparthiju, duboko u vrućoj pustari Andhre.
Je li Baba usprkos proklamiranoj svetosti, seksualno devijantna osoba, do-ista ne znam. Glasine sam čuo i svjestan sam kako je lako nekome nešto takvo napakirati. Ali.... nikad se ne zna. U vremenu u kojem živimo, kao što rekoh, ništa nije onako kako se doima.....

Uz veliku medijsku buku i kontroverzne stavove Kaptola ovih je dana u “Areni” procurila vijest da je snimljen film o Zlatku Sudcu, najvećem našem karizmatiku koji plijeni pažnju svojom jednostavnošču ali i čudima koja ga okružuju.
Film navodno stoji 4,5 milijuna eura, zasigurno će biti zanimljiv i inozemnim distributerima i po prvi puta će kombinirati znanost i religiju. Jer u filmu govore ne samo pacijenti nego i istraživači, napose dr. Šima Gotovac, liječnica vatikanske bolnice Gemelli koja je istraživala ovaj fenomen dulje vrijeme i informirana je o dokumentaciji o izlječenjima koje je Sudac postigao u zadnjih nekoliko godina.
Jasne su rezerve svećenstva, jer nikada nismo doživjeli situaciju u kojoj bi, ako se dokaže navodnih 150 izlječenja na Sudčev zagovor, taj mladi “svećenik u trapericama” zadovoljio kriterije za – sveca! Šuška se tako da je Sudac levitirao, bilocirao se, doživio za vrijeme kliničke smrti vizije budućnosti i “onostranog”, dosegao neke fantastične moći… Mnoge to iritira. Ja, kao njegov prijatelj i u suštini alternativac, moram priznati da sam sretao ljude koji su doista nakon seminara kod Sudca ozdravili, pronašli smisao u životu i postali bolji ljudi. Stotine ljudi koji navaljuju u Betaniju, njegov skromni centar u Ćunskom na Malom Lošinju, prepuni su pohvala za Zlatka.
Imao sam sreće o tim temama razgovarati sa Zlatkom i čuti se redovito telefonom s njime. Sve što je opisao, sve ono čemu je posvećen ima izuzetnu težinu. Težinu osobe koja ima pravo nositi ime karizmatik. Vjerojatno mu pohvale s moje strane neće mnogo koristiti jer nisam teolog a i bavim se nečime “graničnim”, što u mnogočemu odudara od klasičnih vizija stvarnosti kakvom je vidi Crkva.
No, mišljenja sam, da, bez obzira na uvjerenje, vjeru ili obrazovanje svatko ima obavezu pomoći nekome tko pomaže tolikim drugim ljudima. Ako je kadikad i pola ljudi na Zlatkovu seminaru muslimanske vjere, treba li veći argument za tvrdnju da su ljudi kao Zlatko potrebni ovom svijetu koji je spreman zaboraviti vjerske barijere kada mu zatreba pomoć. A patnje ima sve više i sve će veće kolone krenuti putem Ćunskog.
Čak i oni koji napadaju Zlatka Sudca čine to iz nekog svog unutarnjeg razočaranja u kršćanskoj civilizaciji iz koje potječu.
Razočaranja u raskoraku riječi biblijskih i prakse onih koji se vjernicima nazivaju. No, borba je to koju je Isus sam najavio, borba u kojoj ne treba zamijeniti onog tko pomaže za onog tko laže.
Zato sumnje za mene nema: svijet treba saznati tko je Zlatko Sudac kako bi što više ljudi od njega moglo primiti pomoć.
Režiseru Jakovu Sedlaru i svima koji su omogućili nastajanje ovog filma osobno želim sreću. Zlatku je ne trebam zaželjeti. Njega je sreća već odabrala. Jer mu je dala moći, pokazala Put.