Drago Plečko

Uz veliku medijsku buku i kontroverzne stavove Kaptola ovih je dana u “Areni” procurila vijest da je snimljen film o Zlatku Sudcu, najvećem našem karizmatiku koji plijeni pažnju svojom jednostavnošču ali i čudima koja ga okružuju.
Film navodno stoji 4,5 milijuna eura, zasigurno će biti zanimljiv i inozemnim distributerima i po prvi puta će kombinirati znanost i religiju. Jer u filmu govore ne samo pacijenti nego i istraživači, napose dr. Šima Gotovac, liječnica vatikanske bolnice Gemelli koja je istraživala ovaj fenomen dulje vrijeme i informirana je o dokumentaciji o izlječenjima koje je Sudac postigao u zadnjih nekoliko godina.
Jasne su rezerve svećenstva, jer nikada nismo doživjeli situaciju u kojoj bi, ako se dokaže navodnih 150 izlječenja na Sudčev zagovor, taj mladi “svećenik u trapericama” zadovoljio kriterije za – sveca! Šuška se tako da je Sudac levitirao, bilocirao se, doživio za vrijeme kliničke smrti vizije budućnosti i “onostranog”, dosegao neke fantastične moći… Mnoge to iritira. Ja, kao njegov prijatelj i u suštini alternativac, moram priznati da sam sretao ljude koji su doista nakon seminara kod Sudca ozdravili, pronašli smisao u životu i postali bolji ljudi. Stotine ljudi koji navaljuju u Betaniju, njegov skromni centar u Ćunskom na Malom Lošinju, prepuni su pohvala za Zlatka.
Imao sam sreće o tim temama razgovarati sa Zlatkom i čuti se redovito telefonom s njime. Sve što je opisao, sve ono čemu je posvećen ima izuzetnu težinu. Težinu osobe koja ima pravo nositi ime karizmatik. Vjerojatno mu pohvale s moje strane neće mnogo koristiti jer nisam teolog a i bavim se nečime “graničnim”, što u mnogočemu odudara od klasičnih vizija stvarnosti kakvom je vidi Crkva.
No, mišljenja sam, da, bez obzira na uvjerenje, vjeru ili obrazovanje svatko ima obavezu pomoći nekome tko pomaže tolikim drugim ljudima. Ako je kadikad i pola ljudi na Zlatkovu seminaru muslimanske vjere, treba li veći argument za tvrdnju da su ljudi kao Zlatko potrebni ovom svijetu koji je spreman zaboraviti vjerske barijere kada mu zatreba pomoć. A patnje ima sve više i sve će veće kolone krenuti putem Ćunskog.
Čak i oni koji napadaju Zlatka Sudca čine to iz nekog svog unutarnjeg razočaranja u kršćanskoj civilizaciji iz koje potječu.
Razočaranja u raskoraku riječi biblijskih i prakse onih koji se vjernicima nazivaju. No, borba je to koju je Isus sam najavio, borba u kojoj ne treba zamijeniti onog tko pomaže za onog tko laže.
Zato sumnje za mene nema: svijet treba saznati tko je Zlatko Sudac kako bi što više ljudi od njega moglo primiti pomoć.
Režiseru Jakovu Sedlaru i svima koji su omogućili nastajanje ovog filma osobno želim sreću. Zlatku je ne trebam zaželjeti. Njega je sreća već odabrala. Jer mu je dala moći, pokazala Put.