Danas je cijena vode za piće “svega” nekoliko kuna za litru. Ali malo po malo cijene vode, neprimjetno i u sjeni poskupljenja ostalih proizvoda, rastu.
Piše:
Jedan od najvećih znanstvenika svih vremena Albert Einstein, spoznavši strahotu atomske bombe, mnogo je vremena i energije nakon završetka Drugog svjetskog rata ugradio u mirotvorne aktivnosti. Objašnjavao je do kojih bi opasnosti za čitavu civilizaciju moglo doći kada bi se uporabilo nuklearno oružje. Jednom su ga novinari upitali kako zamišlja treći svjetski rat. Odgovorio je u stilu svojih promišljanja: “Ne, ne znam kako bi izgledao treći svjetski rat, ali zasigurno, četvrti svjetski rat vodio bi se kamenim sjekirama”. U toj izjavi ukazao je na besmislenost rata i opasnost koja se nameće iz sukoba u kojima se koriste razorna oružja. Čini se da je ljudskom rodu svojstveno ratovanje i da su razaranje, krv i patnja droga bez koje naša civilizacija ne može opstati.
Ratovalo se radi osvajanja prostora, zlata, začina, pamuka ili svile, ratovalo se radi ljubavi. Ratovalo se u ime boga ili vjere. Ratove su pokretali pomračeni umovi vladara i vođa. Uz svu pamet, uz sve strahote kojima nas povijest uči, uz sva svjedočanstva o patnjama i pobijeđenih i pobjednika, i danas plamte ratna žarišta širom svijeta. I danas kao i tijekom povijesti pregršt je razloga za ispaljivanje smrtonosnih plotuna i beskorisnih juriša.
Razmišljajući o ratovima za naftu, čini se da bi u budućnosti još jedna prirodna sirovina mogla biti razlog ratnih osvajanja i stradanja. Vjerujem da neće to biti niti rude niti šume, niti svila, niti pamuk. Bojim se da će u budućnosti glavna potraga biti za pitkom vodom. Rat radi vode, smiješno, voda je svuda oko nas, tko bi ratovao radi te tako obične i svugdje prisutne tekućine? Istina, obična je to i svugdje prisutna tvar. Jednostavno je doći do nje, dovoljno je načiniti nekoliko koraka i otvoriti slavinu i eto, puna čaša, puna posuda, puna kada. U svakoj trgovini, na svakom kiosku prodaje se, i nije baš skupa. Upravo u toj istini kriju se odgovori na mnoga pitanja. Obična pitka voda prodaje se u prodavaonicama. U našoj zemlji kao i u čitavom svijetu prodaje se voda, premda u Hrvatskoj iz vodovoda možete piti vodu bez bojaznti (jedino ako ne spadate u grupu nesretnika u čije su stanove ugrađene nekvalitetne vodovodne cijevi). Usudio bih se reći, u Hrvatskoj se voda prodaje radi mode a ne zbog potrebe. Ali u nekim evropskim zemljama nije to samo moda. Kad putujem dolinom rijeke Rajne u Njemačkoj i kad znam da se voda iz te rijeke trideset puta uzima i ponovo vraća u korito, bez razmišljanja kupujem vodu za piće.
Danas je cijena vode za piće “svega” nekoliko kuna za litru. Ali malo po malo cijene vode, neprimjetno i u sjeni poskupljenja ostalih proizvoda, rastu. Brine nas cijena goriva, ali, uvjeravam vas doći će vrijeme kada će vlade nekih zemalja ekonomskim mjerama štititi cijenu vode. Naša zemlja iznimno je bogata izvorima pitke vode. Mnogo je prirodnih izvora koji nude vodu iznimne kakvoće koju teško da može dostići bilo koja druga zemlja. Upravo je to razlog da su naši izvori na meti mnogih kompanija koje nastoje zakupiti izvore i dobiti koncesije za korištenje naših izvora. Trenutno se u nas nekoliko desetaka velikih kompanija i malih poduzeća bavi ovim poslom. Za očekivati je da će se ovim poslom početi baviti mnogi, jer poslovi s pitkom vodom u budućnosti će omogućiti visoku zaradu. Dok se vozim autocestom kroz Liku, gledam predivnu dolinu Gacke, gdje čista voda izvire iz predivne prirode. Osjećam da u ratovima za naftu odjekuju zadnji plotuni. Pitam se neće li uskoro početi ratovi za pitku vodu?
