Dan u kojem se nije dogodio niti jedan skandal kao da nije postojao, bezvrijedan je i nije za pamćenje
Piše:
U posljednjih nekoliko mjeseci dogodilo se nekoliko tragičnih događaja u kojima su stradala djeca. U svakom od tih tragičnih trenutaka mediji su se takmičili u nastojanju da što više i što dublje proniknu u događaje. Nadmetanje u objašnjavanju razloga, tumačenju posljedica, uzroka i sveprisutne analize punile su stranice tiska. Bile su to udarne vijesti televizijskih i radijskih emisija.
Pravilo novinarske struke nalaže da informacije treba podijeliti sa svima na što brži i učinkovitiji način. Načelo novinarske profesije nalaže da o svim temama i događanjima treba pisati objektivno i istinito. Čitatelji, slušatelji, gledatelji imaju pravo znati! To je najčešći obrambeni povik kojim se brane novinari ili izvjestitelji kada ih netko upozorava ili prigovori da su u svojim nakanama da načine vijest prekršili etičke norme i poštivanje privatnosti.
Čemu ta potreba prodiranja u privatnost, od kuda želja da se vijesti načine sa što više izravnog prikazivanja patnji, krvi, nasilja, stradanja? Na žalost, sve više postajem svjestan činjenice koja je bitna mnogim ljudima. „Dan u kojem se nije dogodio niti jedan skandal kao da nije postojao, bezvrijedan je i nije za pamćenje“. Zalog je to potrošačkog društva, u kojem je sve roba koja se stvara i prodaje. Stvara se s nakanom namicanja profita. Za razvoj društva bitno je da postoje različita mišljenja i gledišta, da postoji sučeljavanje u kojem se snagom argumenata i na temelju istinitih činjenica vode rasprave i dolazi do zaključaka. Što je društvo razvijenije, napredak bi trebao izlaziti iz različitosti koja dovodi do pomaka granica. U tome novine, televizija, radio, internet imaju izuzetno veliku ulogu. Što je više različitih novina, to je više prostora na kojima se različiti stavovi mogu iznositi u kojima se različite teme mogu obrađivati.
Na žalost čini se da različitosti u iznošenju stavova ima mnogo manje. Sve je manje želje da se određena tema prati dulje vrijeme, da se prikupljaju različita mišljenja, pišu osvrti i komentari. Sve je okrenuto pisanju koje sliči televizijskim spotovima. Informacije su svedene na fragmente u kojima se događaji prikazuju sa što više senzacija. Pri tome nema granica niti etičnosti, ne vodi se računa o privatnosti. Medijske kuće takmiče se u nakani da se događajima približe sve bliže. Biti na mjestu događaja, to je imperativ.
Pravilo kaže: „Svaka roba ima svoga kupca“. Prema tome, ako se novine koje pišu o skandalima i senzacijama dobro prodaju, ako su televizijske emisije koje izvještavaju na način da „udaraju“ na emocije ljudi, na stradanje i patnju najgledanije, sve to ukazuje da je ljudsko društvo željno upravo takvih sadržaja. Pitam se, nismo li kao civilizacija još uvijek zarobljeni u amfiteatru gladijatorskih igara. Kao da čujem povike sa tribina koje traže krv i stradanje. Postoji jedino razlika što za dozu nasilja i uživanju u patnji drugih ne moramo odlaziti u arene, već je moderna tehnologija omogućila da sve pratimo u vlastitom domu, sjedeći u omiljenom naslonjaču i pijuckajući omiljeno piće.
Divna je iluzija da se loše stvari događaju nekim drugima. Pomisao da postoji drugi televizijski kanal s veselim temama dobrobit je tehnologije i modernog društva. Moderno društvo daleko je od svijesti da dovoljno je ponuditi „kruha i igara“ i da većina će biti zadovoljna. Možda…
Treba imati na umu… tanka je linija koja dijeli gledatelja od gladijatora… tek tren i eto, može se dogoditi da tvoja sudbina postane interesantna, da postaneš vijest ti ili dio tvoje obitelji…a ta slava traje samo do sljedećeg nesretnika, koji postaje predmet još jedne vijesti koja počinje sa „Senzacionalno…
