Bjelovarski glumac Matija Jakšeković već nas duže vrijeme uveseljava svojom ulogom Vlade u RTL-ovoj seriji Bibin svijet. Svoje prve glumačke korake napravio je u Bjelovarskom kazalištu 2001. godine kada je dobio ulogu Robija u predstavi “Norman” redateljice Nine Kleflin. Tada nije ni sanjao da će postati glumac, ali bio je siguran da će gluma biti dio njegovog života.
Danas ponovno surađuješ s Bjelovarskim kazalištem. Glumiš u prvoj profesionalnoj predstavi Bjelovarskog kazališta. Usporedi kako je bilo raditi nekad i kako je danas?
U to vrijeme kroz rad s Ninom Kleflin koja je odlična redateljica, ali isto tako i veliki pedagog, mnogo sam naučio i drago mi je što ponovo s njom surađujem danas kada Bjelovarsko kazalište radi svoju prvu profesionalnu predstavu. Kada upoređujem Bjelovarsko kazalište prije osam godina i danas, tu su naravno vidljive pozitivne promjene. Od rada u jednoj sobici gdje su se održavale probe pa do komornog prostora atomskog skloništa gdje se danas nalazi kazalište, bilo je potrebno puno truda i borbe koja se na kraju isplatila, a za nju su zaslužni upravo oni koji cijelo vrijeme guraju tu cijelu priču prema naprijed – kao Margareta Fabičević i Mirko Benkus – ali i svi ostali članovi bez kojih toga ne bi bilo. Danas se vidi da kazalište radi i maksimalno koristi potencijale koje ima onim istim žarom kao i prije. Vjerujem da će se upravo u tom atomskom skloništu rađati novi mladi glumci koji će prenositi ljubav i žar za ovom umjetnošću na nadolazeće generacije. Današnje kazalište uz odrasle glumce i one najmlađe ima i skupinu srednjoškolaca koji rade odlične predstave pod vodstvom mog dobrog prijatelja profesora hrvatskog jezika Marka Dragičevića.
Treba li Bjelovaru profesionalno kazalište?
Naravno da Bjelovar treba profesionalno kazalište, prvenstveno zbog toga što Bjelovar već kroz svoju povijest bilježi profesionalno kazalište koje je nažalost ugašeno, ali i zato što je bjelovarska publika “gladna” dobrih profesionalnih predstava, što potvrđuje i iznimna posječenost Bok festa koji se posljednjih godina pretvorio i u internacionalni festival kazališta koji ugošćuje kazališta i predstave iz nama susjednih zemalja.
Jesi li odabrao glumu kao svoju profesiju?
Gluma je moja profesija, ali često nailazim na takva pitanja. Vjerojatno zato što je uvriježeno mišljenje kako, da bi se umjetnik bavio umjetnošću mora imati završenu jednu od umjetničkih akademija, što je potpuno krivi pristup jer akademija može pomoći da umjetnik lakše usavrši svoj zanat, ali to ne znači da se pojedinac ne može i bez akademije usavršavati. Naravno da može, ali to oduzima puno više truda i vremena. Put od amatera do profesionalca tada je vrlo težak i trnovit, ali se na kraju isplati.
Što te privuklo glumi?
Gluma je za glumca opsesija. Glumac svoj posao živi i to je užitak, ali vrlo često i frustracija. Glumac ima tu čast da gledatelju ponudi odmak od svakodnevnog života i uljulja ga barem na kratko u neki drugi svijet. Glumac radi u službi gledatelja jer da nema gledatelja, ne bi bilo ni glumca. Zbog toga sam glumac.
Koju si najveću glupost napravio u životu?
Možda nije najveća ali sigurno je velika glupost bila kada sam prije prvog sastanka za Bibin svijet u hodniku došao do redatelja serije Alda Dardozzija i naivno, ali pristojno priupitao da li mi može reći tko režira ovu seriju. Dok sam shvatio što sam napravio bilo je kasno.
S. Kolarić
