OTUŽNO EKSPRESNO ISPADANJE RUKOMETAŠA RK BJELOVARA IZ PRVE LIGE
BJELOVAR Pedeset i neku godinu od prve utakmice ORK Partizana i službenog osnutka (19. III. 1955. godine) i početka čudesnog rukometnog puta posutog više uspjesima ali i padovima, klub po tko zna koji puta trese kriza, ne samo rezultata već i rukovođenja. Vrijeme prije uspostave hrvatske države i osnutka Hrvatske rukometne lige i ovo sada, dakako da je teško uspoređivati jer je rukomet kod nas ali i u svijetu evoluirao u neke druge sfere i visine a nama u Bjelovaru kao da je vrijeme stalo. I za rukomet i za rukometnu igru. Drugi su napredovali, uspostavljeni su neki novi rukometni centri koji bi nekad bili itekako sretni da s ORK Partizanom odigraju barem jednu prijateljsku utakmicu. I dok je trofejnu dvoranu prekrila patina i prašina, RK Bjelovar je u nju donio malo, premalo novih eksponata, a i ono što je uneseno bio je učinak mlađih kategorija. Malo u prvoj ligi, malo na europskim parketima na kojima se baš i nismo previše istakli jer smo poispadali već u prvim kolima. Prije nekoliko sezona tiho i bez jauka ispali smo na drugoligaške parkete.
Odlaskom vizionarskog predsjednika Željka Maletića, klub su u rukama vrtjeli znani i neznani, “uvađali” ga ekspresno u elitni razred, da bi tek minulog ljeta i uz pomoć dobrih vila na turniru u Sisku bila izvađena viza za uzlet.
I dok je mnogima euforija zamutila razum, oni oprezniji znali su da problemi tek dolaze. I došli su. U želji da u zahtjevnu sezonu momčad uđe što jača, nabavljeni su igrači koji, barem dio njih, nije opravdao i očekivanja i ulaganja. K tome, uz brojne ozljede pa i odlaske, rezultati su bili skromni a pozicija na tablici silno deprimirajuća. Na sve se to nadovezala i spoznaja predsjednika Dinka Tandare koji je, zbog neispunjenih obećanja od strane Grada Bjelovara glede prvoligaškog praćenja ekipe, podnio neopozivu ostavku a vođenje kluba prepustio preostalom dijelu Izvršnog odbora. Budući da u pet mjeseci nije zakazana izvanredna izborna skupština, a Klub i nadalje vodio prvoligašku bitku bez čelnog čovjeka, zatalasalo se do neba. Nakon još i ostavke tajnika Jurjevića, političkim dekretom stvar u svoje ruke uzeli su tko zna od kuda uskrsli članovi Izvršnog odbora Ljerko Ožegović i Marin Višić. Na presici su samodopadno objavili da stanje nije kaotično, već da su kaos iza sebe ostavili oni koji su hrabro podvili rep i Klub ostavili na cjedilu. Pritom su, kaže dvojac koji će voditi klub do Izborne skupštine, iza sebe ostavili popriličan dug, hrpu neplaćenih računa i 1.100 primjeraka neprodane fotomonografije. Tektonski poremećaji imali su, razumljivo, utjecaja i na rezultate na parketu pa se u nastavak prvenstva ušlo serijom poraza koji su definitivno usmjerili RK Bjelovar prema nižoj ligi.
Krivce za sve nije teško naći ali iluzorno je tražiti, jer su oni posvuda oko nas. U vodstvu, struci, gradu, politici, medijima… a logično bi bilo da o svemu pravu analizu dade Izborna skupština. Samo, takovih je trenutaka bilo podosta u bližoj i daljoj povijesti a da “popu pop a bobu bob” nikad nitko do kraja nije izrekao. Sve se pomelo pod tepih radi mira u kući. Tako bi se po svemu sudeći moglo dogoditi i sada, jer novi kormilar će ustvrditi da valja napraviti pravi program, utvrditi dinamiku oporavka i stabilizacije Kluba i tek tada pokušati stupiti na stare staze i opjevane rukometne puteve. A, što se tiče “Starih staza”, njih ne morate previše tražiti. Nakon poraza protiv “Osijeka” na domaćem parketu, tugu i deprimirajuće ozračje nakon utakmice pokušali su ublažiti čudesno dopadljivim spletom tuđih i vlastitih skladbi, a jedan završni stih smo dobro upamtili. On glasi: “Ne dirajte mi bjelovarski parket jer ja ću se vratiti “.
Možda najveću istinu o stanju u Klubu i oko njega izrekao je bjelovarski gradonačelnik Toni Korušec, rekavši za medije: “Osobno ne doživljavam ispadanje RK Bjelovara u niži stupanj tragično. Za ljepšu budućnost Kluba treba prionuti poslu, postići zdravu klimu i iz nepresušnog vrela darovitih igrača opet stvoriti prvoligašku ekipu”.
M. Kaniški
