Većina bjelovarskih srednjoškolaca mora putovati u nove školske zgrade na sjevernoj gradskoj periferiji
Piše:
Najviše bjelovarskih srednjoškolaca započet će ove godine nastavu u novim zgradama na sjeveru grada. Njihove su škole dosad djelovale u neprikladnim prostorima. Medicinska škola funkcionirala je u “unajmljenom” dijelu gimnazijske zgrade. Ekonomska škola “ustupa” svoj tradicionalni prostor susjedima: Tehničkoj i Obrtničkoj školi. Trgovačka i Ugostiteljsko-prehrambena škola napuštaju svaka svoju staru zgradu u gradskom središtu. Gimnazija ostaje na svojem mjestu u impozantnoj secesijskoj zgradi. Neformalno se tom simbolikom sugerira njezina “uzvišenost”. Estetske i povijesne preferencije kadšto nisu sasvim u skladu s funkcionalnošću. Ali ni funkcionalnost novih školskih zgrada nije uvijek sukladna svojim zahtjevima.
Ističe se kako se prije stotinjak godina, zahvaljujući srednjoeuropskom racionalizmu, pri određivanju lokacije gimnazijske zgrade mislilo na to da bude blizu kolodvora radi učenika-putnika. Uostalom, Bjelovar nije tada bio mnogo veći od svojega “kvadrata” u čijoj je strukturi gimnazija trebala zadobiti svoje mjesto.
Prije pedesetak godina je u modernističkom stilu izgrađena zgrada za ekonomsku, trgovačku i tehničko-obrtničku školu. Nije lijepa kao gimnazija, ali je u nekim elementima funkcionalnija. Naklonjen sam secesiji, za koju mislim da je dala Bjelovaru karakterističan imprimatur srednjoeuropskoga grada, pa su neke modernističke interpolacije nagrdile njegovu sliku.
U vezi sa spomenutom školskom zgradom treba istaknuti njezin smještaj u gradskom središtu. Bjelovar se širio integrirajući susjedna naselja u svoj sklop. Bio bi on poprilično veliki grad ako bi gustoća naseljenosti bila jednaka, na primjer, nekoj od zagrebačkih općina. Mnogi su učenici prinuđeni pješačiti po nekoliko kilometara do škole jer konfiguracija grada nije takva da bi mogao imati optimalan gradski prijevoz. Sugeriram učenicima da radi vlastite sigurnosti izbjegavaju dolaziti biciklom u školu.
Ako se ima u vidu da su onima koji dolaze u Bjelovar autobusom i vlakom kolodvori osnovna točka, onda bi se moglo zaključiti da je i nadalje gradsko središte ono područje kojemu gravitira većina učenika. Zbog toga se može tvrditi da su školske zgrade, ipak, na gradskoj periferiji pogotovo što su između njih i gradskoga središta smještene velike robne kuće. Zašto su one dobile prednost pred obrazovnim institucijama? Zašto na njihovim lokacijama nisu nove školske zgrade koje su načelno bile u planu prije njih? Kakvih je polidisciplinarnih istraživanja bilo prije nego li su izrađeni izvedbeni projekti? Nikakvih!? Uostalom, zašto se o projektima novih školskih zgrada nije raspravljalo u školskim zbornicama? Zbog čega se ignoriraju mišljenja ljudi iz neposredne školske prakse, koje, štoviše, mnogi tretiraju kao dječicu koja je dužna prihvatiti ono što odluče “mjerodavni”? Uz očitost što su u današnjim relacijama školske zgrade daleko od povoljnijih lokacija najvjerojatnije će se pokazati nedostaci i u konstrukciji koja se temelji na prijepornim pedagoškim standardima. Prije “materijaliziranja” bilo je potrebno kompleksnije i intenzivnije raspravljanje.
