To je zbog toga što institucije prosvjetnoga ministarstva o bitnim problemima hrvatskoga školstva ne potiču rasprave u nastavničkim vijećima niti se ona zauzimaju vlastitom inicijativom
Piše:
Budući da se sada nastoji na uspostavljanju “društva znanja”, kao hrvatske obrazovne upravljenosti radi dosezanja visokoga mjesta u svjetskoj tehnološko-proizvodnoj konkurenciji, nije li onda dosadašnje društvo bilo “društvo neznanja”? Ako je čak to bilo, a nije, što bi onda trebalo učiniti u tom “kopernikanskom obratu”? Ističe se državna matura kao bitan i mjerodavan činitelj – na prijelazu iz srednjega u visoko obrazovanje. Koja je njezina prednost, ako jest, u izgradnji “društva znanja”, pred tradicionalnom maturom? Mnoga pitanja koja se pritom postavljaju zahtijevaju plauzibilne odgovore. Međutim, javnost nije dovoljno upoznata s mnogim njezinim pojedinostima. Razlog učeničkoga štrajkaškog prosvjeda zacijelo je u tome. Srednjoškolski nastavnici trebali bi se priupitati što su oni sami i koja je njihova funkcija u tom sklopu kada ih je iznenadio učenički štrajk. On se mnogim profesorima pričinio kao neko kolektivno bježanje s nastave. To je zbog toga što institucije prosvjetnoga ministarstva o bitnim problemima hrvatskoga školstva ne potiču rasprave u nastavničkim vijećima niti se ona zauzimaju vlastitom inicijativom.Mladi štrajkaški prosvjednik pokazao se kao Jevgenij Bazarov iz Turgenjevljeva romana “Očevi i djeca”. On je nihilist, jer je nezavisno od bilo kojeg autoriteta postavio postojeće, gotovo neprijeporne, vrijednosti u pitanje. I pragmatičar, jer je svjestan svojega (mogućega) znanja i njegove svrhe. On je organiziranjem štrajka zahvaljujući suverenom znanju modernog komuniciranja razbio paternalističke uvriježenosti o superiornosti profesora nad učenicima. Profesori su prinuđeni kritički se postaviti prema svojoj tradicionalnoj ulozi i prihvatiti učenike uvažavajući njihovu stvarnost. To bi nesumnjivo trebalo vrijediti i za najviše državne prosvjetne ustanove spram kojih bi i zbornica trebala biti subjekt jer se i u njoj prelamaju svi problemi. U ovoj prilici ministar Dragan Primorac dočekao se na noge sklopivši (odgodom problematične državne mature za godinu dana) s učenicima – poput kralja s građanima – osebujan sporazum o zajedničkim interesima. Srednjoškolski nastavnici doživljavaju ono što i nekadašnje plemstvo u tom sendviču; naime, lišenje svakoga sadržaja unatoč formalnoj povlaštenosti. Oni bi radi prihvaćanja poslova koji se pred njih postavljaju trebali najprije sukladno postojećim okolnostima utvrditi svoj identitet drugačiji od onoga kakav je bio. Naime, trebali bi shvatiti da ih učenici u mnogo čemu nadmašuju zbog toga što je zbornica, umjesto da bude mjesto oblikovanja školske politike, samo mjesto njezine realizacije.
